Informativni portal Grada Bjelovara i Bjelovarsko-bilogorske županije

17.05. 2011.

Književni susret s Ludwig Lujo Bauerom

Knjižničarka je kratkim uvodom učenike razredne nastave i područne škole PŠ Gornje Plavnice upoznala s književnikovom biografijom. Nakon toga je književnik djeci predstavio svoje dvije knjige za djecu "Poliglot i pas" i "Tri medvjeda i gitara" (koja je već 20 godina na popisu lektire i jedna od najomiljenijih naslova lektire za 2. razred). Nakon predstavljanja književnik je pročitao kratku pričicu iz knjige "Poliglot i pas" te ustupio djeci riječ za pitanja. Nakon prvog bojažljivog pitanja, uslijedila je „kiša“ pitanja. Bila su to pitanja svakojake vrste: od jednostavnih (koliko ste knjiga napisali) do onih težih (zašto ste počeli pisati, u kojoj zemlji Vam je bilo najdraže i sl.). Naš gost, svjetski putnik, doktor znanosti iz slavistike, koji je studirao u mnogim europskim metropolama i radio u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, strpljivo je odgovarao na dječja pitanja. Književni susret je zračio toplinom, veseljem i objasao dječja lica radošću. Svaki književnik koji posjeti našu školu, pa tako i Ludwig Bauer, obogatio nam je život tako što je postao naš suputnik. Uz autora nas je posjetila i njegova bliska suradnica, bauerologinja, Lidija Dujić, doktorica teorije književnosti.

Biografija:

LUDWIG (Ljudevit, Lujo) BAUER je jedan od najuglednijih hrvatskih književnika, urednika, prevoditelja. Rođen je 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu (1966.), nastavio studij u Bratislavi i Parizu i završio poslijediplomski u Pragu (1969.-1973.).
Zanimljivo je da je Bauer ušao u književnost kao gimnazijalac upravo preko natječaja za kratku prozu, osvojivši davne 1958. prvu nagradu Radio Zagreba. Stjecajem okolnosti taj je književnik, prvenstveno romanopisac, upravo postao laureatom nagrade za kratku priču koja nosi ime prvoga hrvatskog romanopisca. 1973. godine za prvu tiskanu priču "Žena koja je kupovala kapljice" dobio je tada cijenjenu Politikinu nagradu.

Bavi se prevođenjem stručnih djela (među njima i prvi prijevod knjige o kibernetici na hrvatskom – J. Bober: Čovjek, stroj, društvo, Zagreb, 1967.) i beletristike. Bio je srednjoškolski profesor i učitelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdavačke kuće (Globus, Zagreb) i književnog časopisa (Naša knjiga, Zagreb), analitičar javnog mnijenja i propagandist, profesionalni vozač, scenarist (epizode crtanih filmova Profesor Baltazar), istraživač interkulturalnih pitanja i kolumnist. Priređivao je i uređivao različite knjige (uključujući antologije, izbore školske lektire), pisao predgovore, kritike, recenzije i prikaze.
Objavio tridesetak proznih naslova za djecu i odrasle na hrvatskom i na drugim jezicima. Njegov roman Biserje za Karolinu kritičari uvrštavaju među najbolje dosege suvremene hrvatske prozne književnosti. U njegovu opusu su najpoznatiji njegovi novopovijesni romani (Kratka kronika porodice Weber, Biserje za Karolinu, Partitura za čarobnu frulu), ali veliki ugled imaju i njegovi prozni naslovi namijenjeni djeci, među kojima su posebno popularni 'Poliglot i pas' i 'Tri medvjeda i gitara', jedan od najviše objavljivanih lektirnih naslova u posljednja dva desetljeća.. Roman "Partitura za čarobnu frulu", koji je preveden i u Austriji, označen je na književnom sajmu Buch Wien kao najbečkiji roman našeg vremena. Po stranicama toga romana možete doslovce slijediti bečke ulice devedesetih.

Na nagovor Zvonimira Baloga počeo je 1973. pisati priče za djecu. Za prvu knjigu takvih priča dobio je Nagradu „Grigor Vitez“. Neke su postale dugovječna lektira i nijedna se antologija hrvatske proze za djecu ne može zamisliti bez njegovih priča.

Objavio je na hrvatskom sljedeće dječje beletrističke knjige:

- Parnjača Colombina, pripovijetke za djecu, Zagreb, 1979, 1986.
- Dokaz da je zemlja okrugla, roman, Zagreb, 1987., 1990.
- Poliglot i pas, pripovijetke za djecu, Sarajevo, 1988, Zagreb, 2001. i 2002.
- Tri medvjeda i gitara, pripovijetka za djecu, Zagreb, 1991., 1993., 1996., 1998., 2002., 2003., 2005.
- Biserje za Karolinu, roman, Sarajevo, 1997. i Zagreb, 2001.
- Partitura za čarobnu frulu, roman, Sarajevo, 1999., Zagreb, 2000. (jedno knjižno i dva elektronička izdanja – prvi suvremeni hrvatski roman objavljen na Internetu) i 2002.
- Ronilac bisera, pripovijetka za djecu, Sisak, 2000.
- Istina o gusarskom kapetanu Karvasu, pripovijetka za djecu, Sisak, 2001.
- Vještica Liza Hainburška, pripovijetka za djecu, Zagreb, 2002.
- Vila Zelenog jezera, pripovijetka za djecu, Sisak, 2003/2004.
- Morski igrokazi, lutkarski igrokazi, Zagreb, 2005.
- Bajkoviti igrokazi, lutkarski igrokazi, Zagreb, 2005.
- Krava voli lava (koautor M. Radnich), stihovi i proza za djecu, Zagreb, 2005.
- Maske do daske (koautor M. Radnich), igrokazi za djecu, Zagreb, 2006.

U romanima često prikazuje sudbinu Nijemaca i Austrijanaca na jugoistoku Europe;
Kratka kronika porodice Weber smatra se kultnim romanom Podunavskih Švaba.
Toj problematici je posvetio i veliki dio publicističkog rada, propagirajući interkulturalnost i toleranciju.

Prevođen je na različite jezike, ali je posebno popularan u Slovačkoj. U Slovačkoj su, pored drugih tekstova, objavljene i njegove knjige proze:

- Parolod Kolombina, Bratislava, 1983;
- Stopa v trave, roman, Bratislava, 1987;
- Perly pre Karolinu, roman, Bratislava, 2003;
- Čarodejnica Lisa Hainburska, Bratislava, 2003.

Bauer prevodi poeziju, prozu i dramske tekstove s gotovo svih slavenskih jezika, te s engleskog, njemačkog, danskog na hrvatski, i s hrvatskog na engleski jezik. Pažnju javnosti upravo privlači Bauerova Antologija slovačke poezije Crna violina, prva hrvatska antologija te vrste. Objavio je prijevode Oscara Wildea, Jamesa Joycea i drugih engleskih i američkih pisaca, i nekoliko naslova s hrvatskog na engleski. Prevodio je i dvije knjige od Andersena, njemačke i austrijske pjesnike. Svojim prevoditeljskim radom daje najveći doprinos međusobnim kulturnim odnosima od vremena preporoditelja Ljudevita Gaja i L'udovita Štúra.

Posljednjih godina objavljuje i poeziju, dio namijenjen djeci, te dramska djela.

Najizvođenija drama Anđela prodaje dušu Bogu (ujedno prva hrvatska monodrama), izvedena je, osim u Hrvatskoj, u Beču, Bratislavi i drugim slovačkim gradovima. Većina ostalih dramskih tekstova pisani su za radio.

Pokrenuo je Biblioteku Andersen, biblioteku odabrane beletristike za mlade. Kao savjetnik nagrađivane edicije Novi profil lektire posvećen je stručnoj redakturi i prijevodima klasičnih djela lektirnih autora.

Od 1990. vodi Školu kreativnog pisanja, odnosno Majstorsku radionicu za prozu koju je u Zagrebu pokrenuo 1990. Na Visokoj školi marketinških komunikacija Agora u Zagrebu kao gost-predavač predaje Kreativno i funkcionalno pisanje;

Dobitnik je više književnih nagrada. Partitura za čarobnu frulu uvrštena je među 10 knjiga koje Ministarstvo kulture RH sponzorira za predstavljanje u inozemstvu.

Dobitnik je stipendije Ministarstva kulture za Antologiju suvremene slovačke poezije.Crna violina. 2010. je dobio prvu nagradu za kratku priču na natječaju "Petar Zoranić" za novelu „Topla ljudska priča“. Iste godine mu je dodijeljena Hviezdoslavova nagrada (najveća nagrada koju Slovaci dodjeljuju stranom književnom prevoditelju sa svoga jezika). Njegov roman "Kratka kronika porodice Weber" dobio je jugoslavensku književnu nagradu davne 1991.

Kaže da se knjige ne pišu zbog nagrada. I one nisu dobre ili loše zbog nagrada. Mnoge su nagrađene knjige ispale promašaji, bezvrijedni tekstovi koji se baš i ne čitaju. Važnije mu je napisati dobar roman nego dobiti nagradu. Dosada je smrtni grijeh svakoga književnog djela.

On je poznat kao najsnažnije i najinventivnije pero suvremenog povijesnog romana, a kritičari ga uvrštavaju među najviše domete suvremene hrvatske prozne književnosti.

U bajkovitoj priči o medvjeđoj obitelji Tri medvjeda i gitara čitatelji saznaju kako je najmlađi medvjed zanosnom svirkom promijenio šumsku svakodnevicu. Za ilustracije u ovoj slikovnici slikar Mladen Veža dobio je nagrade „Grigor Vitez” i „Ivana Brlić-Mažuranić” za 1990. godinu.

Morski igrokazi je knjiga-slikovnica koja nam donosi dva morska i vrlo duhovita igrokaza. "Potraga za blagom" i "Ronilac bisera" igrokazi su koje potpisuje Ludwig Bauer, a sve je to vrlo zanimljivo i originalno oslikao Vojo Radoičić. Slikovnica na nekim listovima sadrži "prozorčiće", iza kojih se kriju likovi iz predstave ili cijela scena, što pridonosi oživljavanju slikovnice, poput pozornice.

Bajkoviti igrokazi sadrži dvije bogato ilustrirane lutkarsko-dramske igre – “Tko je oklevetao vuka?“ (groteskna moderna bajka) i “Vještica Liza Hainburška“ (igrokaz posvećen ideji jedinstvene Europe, brisanju političkih, zemljopisnih i povijesnih granica, a posebno onih najgorih - granica u ljudskoj svijesti). Napisane su za djecu i tinejdžere na temu prijateljstva, solidarnosti i zajedništva.

Knjiga Poliglot i pas postavlja pitanje: Što je točnije: pas je čovjeku najbolji prijatelj ili je čovjek psu najbolji prijatelj? Autor kaže da i jedno i drugo je točno. Jer, tko želi razumjet će jezik svih živih bića, razumjet će čudnovate prilike i zgode u kojima se svakodnevno nalazimo. Priče o Poliglotu i psu pune su tajnih poruka i misli.

ADRESA:
Ludwig Bauer, Bogovićeva 35, Galgovo, 10435 Sv. Martin pod Okićem, Croatia, tel./fax: 01/3382 012, e-mail: .

Podatke ustupila knjižničarka Dejana Kurtović