Riječ građana
ZAŠTO GLASATI ZA, A ZAŠTO PROTIV ULASKA HRVATSKE U EU?
Želimir Matenda sa sigurnošću odgovara
Izaći ću na referendum i glasat ću ZA. Bjelovar info medijZnam da će biti bolje, bit će barem nekog reda, jer takva nam je povijest od nekad.
Ksenija Majer je neodlučna
Moram još skupiti podataka. Nisam sigurna. Imam još dva dana da sakupim više podataka. Bjelovar info medijAko bude još lošije, ne znam kako ćemo! – rekla je Ksenija Majer.
Saša Tkalčević, bjelovarski celebriti zbunjen je
Čitam već tjedan dana novine. Ali ne nalazim nikakve podatke iz kojih bih ja samostalno prosudio da li treba ući u EU! Bjelovar info medijU novinama su samo reklame koje te potiču da obavezno glasaš za! Nisam našao ništa na temelju čega bih se mogao opredijeliti. To je kao da u dućanu prodaju lošu čokoladu; ako napraviš dobar marketing, prodat ćeš ju! Tako izgleda i ovo što nam sada serviraju u tisku! Mislim da je država previše zaglibila pa ni ne možemo odustati! I da hoćemo reći NE, ne smijemo! Ja nikada ne bih ušao u EU Imamo tako velike resurse da bi nas oni molili da im prodamo naš kulen i sir! Bjelovar info medijMi da dignemo zid oko nas, imamo za sebe svega dovoljno! Bogom smo dana zemlja! Imamo more, šume, zemlju, vodu, naftu! Ja bih gloginje jeo pet godina kad bih znao da će poslije toga biti kako treba! Nismo složni, prodali smo se i sad smo toliko dužni da ni ne možemo odustati od ulaska u EU! - rekao je patriotski nastrojeni najslavniji stanar Big Brother kuće Saša Tkalčević.
Ljerka Tasić kaže da će izaći na referendum
Izaći ću i glasati za ulazak u EU. Gore od ovoga nam ne može biti. Samo bolje. Bjelovar info medijMislim da će tako moja djeca imati veće mogućnosti za školovanje. Možda ću zaraditi još jednu penziju! - kaže optimistična Ljerka Tasić.

Bjelovar info medij › blog › severinska_buna
Bjelovar info medij RSS rubrika blog

Severinska buna

16.04.2010 | 13:55 | komentara 0

Piše: Loakalpatriot

Severinska buna, koja je dobrano uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je ugušena 1755. godine pa je odmah nakon toga carica Marija Terezija odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište - današnji Bjelovar.

Uz razne propise i naredbe koje su sve više opterećivale seljake-krajišnike, došla je i naredba generalmajora Quicdardia da se za najnoviju vojnu munduru ubere 120.000 forinti. Budući da su samo par godina ranije krajišnici, također o svom trošku, već bili nabavili novu odoru ovaj ih je novi namet dodatno ogorčio. Iznos od 120.000 forinti morali su porezom namiriti svi stanovnici krajine, uključujući i svećenike, tako da se po selima već govorilo kako ne žele platiti taj namet. Kapetan Ljubojević, za kojega neki kažu da je bio "otac i majka Krajine", navodno je dao razglasiti kako će svakome tko bi platio namet za novu odoru biti udareno pedeset batina. Ali, prema Ljubojevićevim riječima, koji je pregovarao sa generalom Quichardijem, stvarni povod za pobunu, zapravo, je u tome što su krajišnici stekli dojam kako ih general Quicdardi, s pukovnikom wachtmeisterom Zdelarevićem, namjeravao prisiliti na doživotno plaćanje nameta (kontribucija) te im time dokinuti zajamčene privilegije što bi ih potpuno obespravilo.

Kada je početkom siječnja 1775. godine komisija došla u Križevce ubrati novac naišla je na odlučan otpor seljaka. No, generalkomanda nije odustala od svojega zahtjeva tako da je već sredinom siječnja došlo do mjestimičnih sukoba.

Prvi odlučniji istup krajišnika protiv zahtjeva komande zbio se u krajiškom selu Zrinskom Topolovcu gdje je kapetan leitant Echellhorn, usprkos prigovorima i otporu krajišnika, počeo ubirati novac. No, kada je htio s novcem otići iz sela zaustavili su ga krajišnici, ranili ga i oduzeli mu novac. Vjerojatno bi ga i ubili da nije posredovao topolovački knez. Kada je na tu vijest pukovnik Brentano stigao u selo, u njemu više nije nikoga zatekao jer su se svi uputili u susjedno selo Rovišće gdje je, u međuvremenu, naređen opći otpor krajišnika. Krajiški knezovi sastali su se 17. siječnja u Rovišću na vijećanju o daljnjim mjerama koje bi trebali poduzeti kako bi se narod oslobodio nameta te je zaključeno kako treba sve krajišnike pozvati u Severin i da, milom ili silom, dovedu sa sobom i krajiške časnike. Pukovnik Leilersberg je pokušao smiriti situaciju te je poslao u Rovišće pukovnika Zdelarevića s nekoliko krajiških časnika. Tom je prigodom jedan časnik ubijen, dok su se ostali razbježali, a Zdelarevića su zadržali.

Upornost generalata da ubere novac dovela je do opće pobune i 20. siječnja 1755. godine digla se na noge čitava Krajina Varaždinskoga generalata.

U međuvremenu se u Severinu okupilo oko 4000 krajišnika, čiji je broj kasnije narastao na 20000 naoružanih ljudi. Tada su krajišnici donijeli 42 razne povelje s ranije priznatim im povlasticama, sve su te dokumente zaključali u crkvu, a na posljetku i zazidali u crkveni toranj. U isto vrijeme krajišnici su proklamirali "Severinski komunitet Varaždinskog generalata" kao područje na kojemu će vrijediti krajiške slobode, povlastice i samouprava i gdje se neće smjeti provoditi dotadašnja samovolja časnika. Ujedno su svim časnicima uputili poziv da bezuvjetno dođu u Severin jer će, inače, protiv njih najstrože postupiti. Većina je časnika odmah pobjegla, a samo se manji broj odazvao, većina časnika pobjegla je i prije 20. siječnja iz generalata jer su slutili pogibelj. Križevački pukovnik Leilesperg i potpukovnik Mikašinović pobjegli su preko Kalnika u Ptuj, a najviše ih je pobjeglo u Zagreb i Varaždin. Svima njima krajišnici su oplijenili kuće, a kapetanu Mrzljaku i poručniku Katinčiću i zapalili. Katolički svećenici su također pobjegli iz svojih župa.

23. siječnja nekoliko je časnika kolcima i kundacima ubijeno u Severinu i ostavljeno nepokopano kao opomena svima onima koji bi pokušali uzvratiti pobunjenicima.

Pobunjeni krajišnici pročitali su okupljenom narodu stare privilegije na koje su se i tada pozivali, zahtijevajući da se opozovu svi nalozi koji su poništavali povlastice ili su im bili suprotni. Tih je dana u Severinu izabrano i rukovodstvo pobune kao i krajiško izaslanstvo koje će otputovati u Beč i carici Mariji Tereziji predati memorandum sa zahtjevima.

Ipak, krajišnici su zahtjeve predali generalu Becku, koji je odmah krenuo u Beč, a nešto kasnije otišla je za njim i krajiška delegacija na čelu sa kapetanom Petrom Ljubojevićem. Potaknuta krajiškim zahtjevima carica Marija Terezija naredila je da posebna carska komisija, na čelu sa general wachtmeisterom barunom Wolfesdorfom, ispita nastalo stanje. Komisiju je pratio jači odred carske vojske, a također je naređeno da za slučaj borbe u pripravnosti bude veća vojna snaga.

Carska komisija otpočela je opširnu istragu 24. travnja 1755. godine u Kaniži. General Philipp Lewin barun Beck bio je upućen u Varaždinski generalat kako bi uvjerio krajišnike da će se cijela situacija riješiti na miran način, bez teških posljedica za one koji su počinili kakvo kažnjivo djelo. Krajišnici su to uzeli na znanje te su se vratili svojim kućama. Ali, ipak, jaki kontingent carske vojske presjekao je svaku vezu Varaždinskog generalata sa Slavonijom. Pored generala Becka na smirivanje situacije utjecao je i kapetan Ljubojević koji je od komisije dobio takve upute. No, kada je otišao u Kanižu izvijestiti o rezultatima svojega nastojanja uhitili su ga, okovali i zatvorili te mu oduzeli svu imovinu. Njegovo hapšenje djelovalo je obeshrabrujuće na sve krajišnike.

Istraga je trajala do sredine 1755. godine, a presuda je donesena 21. srpnja iste godine. Od mnogih koji su optuženi kao istaknuti vođe pobune osuđen je 101 krajišnik (61 katolik, 37 pravoslavaca i 3 neopredijeljena). Na degradaciju i tamnicu u trajanju od 10 godina osuđeni su časnici: kapetan Petar Ljubojević, Knežević, i Vuković, ali ni jedan časnik nije bio osuđen na smrt. Desetorici drugih krajišnika izrečena je smrtna kazna, a najveći dio osuđenika potpuno je izgubio svoju imovinu.

Ugušenjem ustanka 1775. godine prestala je postojati stara narodna samouprava na području Varaždinskog generalata. Ukonjeni su knezovi, nestalo je narodnih sudaca, a umjesto njih je sudio auditor s "prisežnicima" iz vojske. Ostala su i sva ograničenja: nisu dobili nekretnine, na što su se krajišnici naročito žalili, već samo pravo uživanja.

Krajišnicima Varaždinskog generalata ostali su samo pergamenti s ranijim privilegijama koje su svake godine prigodom posebnih svečanosti, a posebice o Đurđevdanu, iznosili pred crkvu u Severinu kako bi se podsjetili na stara vremena kada su graničari imali prava da sami sebi izabiru knezove i narodne suce.



Zahvaljujemo Gradskom muzeju Bjelovar, koji je u svrhu prezentiranja povijesti grada Bjelovara na gradskim internet stranicama, ustupio podatke koji se pojavljuju na stranicama "Severinska buna, Izgradnja Bjelovara, Carica Marija Terezija i Europsko kulturno nasljeđe Bjelovara".





<< Prethodni članak:
>>Sljedeći članak:
Vezani članci
Ključne riječi kao poveznice
 objavi | ispiši | pošalji

Dodajte komentar

Upišite riječ koju vidite u slici:




Anketa
Kako bi se odmorili od politike, idemo u svijet zaljubljenosti!!!
Uskoro će Valentinovo, jeste li zaljubljeni ili još uvijek tražite svoju ljubav?

Aktualna politička scena


Informacije lokalne uprave
Bjelovar info medijBjelovar info medij

Bjelovar info medij
Bjelovar info medij
INTERVJU: Matija Dedić
Bjelovar info medij 07.03.2011 | 16:10

Matija Dedić Trio promovira album “MD in NYC”…


Iz rubrike blog

Kategorije

Izbor iz foto galerije
Advent u Bjelovaru i 1. Božićni sajam
Još nema komentara
Bjelovarsko-bilogorska županija RRABBŽ Bjelovarski sajam Green Croatia Region Poljoprivredni i tradicijski proizvodi BBŽ Glas koncila Grad Bjelovar